Samo ime Olimpijci izaziva dosta kontroverzi u navijačkim krugovima. Nerijetko nas navijači iz ostalih krajeva znaju ispitivati o nama i iznenadimo se kada znaju sve utakmice na kojima uoče naš transparent, ali im nedoumica ostaje nenavijačko ime. Nismo ni loši, ni vatreni, ni plavi, ni iz ludare, ni ultasi, ni torcide, nego Olimpijci. Bez daljnjega da ime nije najpogodnije za razvijanje prepoznatljivosti u svijetu ultrasa, ali je ono nastalo spontano kroz beskonačna druženja jezgre kasnije navijačke skupine koja su se pretežno događala na trgu u kasnim noćnim satima, na klupama, u nebrojeno puta ponavljanim pričama o nogometu, Graničaru odnosno životu. Bit priče je da se takvo druženje počelo povezivati sa širenjem olimpijskog duha, širenjem olimpizma, a onoga koji bi ranije odlazio kući prozivalo se da ne širi olimpizam, da nije pravi Olimpijac. Čak su začetnicima tih ideja davani nadimci osnivača pravog olimpijskog pokreta baruna Pierrea Le Cubertaina i tadašnjeg predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora , Katalonca, Juana Antonia Samarancha. Kada malo bolje pogledamo imali smo katastrofalne uvjete mladenačkog života. Rat je taman završavao, ono malo kafića bi se zatvorilo, a mi bi sjedili na trgu. Znate koliko smo bili jadni kada je povremena zabava bila igrati se žmire na tom istom trgu. Bili smo odrasli kao, osamnaest do dvadeset i dvije godine i igrali se žmire. Ono, baš žmire!

 

 

Uglavnom, takvo širenje olimpijskog duha je trajalo sigurno kroz '93 i 94' godinu, a kako smo svi bili manje-više povezani sa Graničarom i kako su nam nogomet i Graničar bili ostali najvažnija stvar, tako smo te godine bili silno razočarani nekim potezima uprave kluba. Graničar je igrao osminu -finala kupa Hrvatske sa prvoligašem Šibenikom. Bilo je to u kasno ljeto '94. na uzvratnoj utakmici koja nije bila bitna jer su nas u Šibeniku nakantali. Jedan od nas je ukrao mami veliku plahtu, a za malo novca smo kupili sprejeve kojima smo napisali UPRAVA ODLAZI!, a ispod toga diskretno se potpisali olimpijskim krugovima.

U klubu se digla frka i ubrzo je počelo prvenstvo i prvi pravi navijački debi novoosnovane grupe. Igralo se sa Čepinom i tu je prvi puta zabilježeno navijanje u pravom smislu riječi. Bilo nas je pedesetak, a u narednim godinama bilo je i do rekordnih 300 navijača protiv legendarnog protivnika Slaven Belupa, danas prvoligaša.

 

U sportskom životu Županje se sve uzburkalo, stvorila se određena kritična masa koja je eksplodirala. Olimpijcima su se tada deklarirali i petnaestogodišnjaci i tridesetogodišnjaci. Osobito su bile važne dvije ekipe i to ona sa Šećerane koja je uvijek dolazila u grupi od dvadeset do trideset ljudi , te ona starije ekipe "Idijoti" (sa j) koja je ipak davala skupini pravi štih ozbiljnosti ,a to je ujedno ekipa koja je još krajem osamdesetih počela sa tifo-pokretom u Županji. I sama jezgra činila je dvadesetak ljudi. Napravljene su prve majice sa natpisom OŠ DOŠ DO ŠTA?.

 

 

Napravljeno je niz transparenata, a na tekst i glazbu Maria Vestića u izvedbi momaka iz Opće opasnosti snimljena himna Olimpijaca bez ikakvih preuveličavanja do danas jedna od najboljih snimljenih navijačkih pjesama u Hrvatskoj.

 

Posebnost navijačke grupe vidi se u niz segmenata, ali su šalovi, koje smo uz zajam kluba uspjeli napraviti koncem '96. ,a novi kontigent šalova jednak tim prvima napravljen je 2005. ,sigurno najdojmljiviji materijalni predmet koji oslikava jednu navijačku skupinu.

 

Najvažnije je naravno biti odan klubu za koji navijaš. Sredinom devedesetih nije bilo utakmice na kojoj nismo bili glasna podrška Graničaru. Posebno se pamte utakmice sa Belupom, gostovanja u Koprivnici, Osijeku, Samoboru i Miholjcu gdje je uvijek išao po autobus navijača. Podrazumijeva se da smo na svim domaćim utakmicama bili na istoku. U svim navijačkim novinama ( Tifo, Tribine) smo redovito imali izvještaje sa utakmica i bili smo u to vrijeme najorganiziranija skupina ispod prve lige.

 

Nakon što je Graničar imao niz rezultatskih uspjeha sredinom i krajem devedestih početkom stoljeća je zapao u rezultatske krize i pad u čak županijsku ligu što je dovelo i do stagnacije u radu navijačke skupine. Nakon par godina stagnacije 2001. godine pravimo novi transparent koji će obilježiti sve kasnije godine "Žu-1920 -Gr". Registarske oznake našega grada sa godinom osnutka i prvim slovima našeg kluba. Na žalost nakon toga se pojavljuju i drugi slični transparenti na klupskim utakmicama kao što je Zg -u srcu i Ri-1987-Ar. Naravno da nam nije namjera polemizirati tko se prvi sjetio i čija jer originalna ideja jer smo svjesni da smo mi navijači malog kluba iz provincije i teško dolazimo do prostora za promociju , a jednako tako da imamo fotografije svog transparenta koje su starije od svih sa sličnim ili istim idejama. Pametnom dosta. Transparent smo napravili kako bi njime pratili "Repku" i Graničar, ali smo narednih godina bili više drukeri bez klasičnog navijanja jer mi u manjim mjestima smo osuđeni na uspone i padove. U sezonama koje slijede Graničar se iz ponora županijske lige dizao pa nas je na gostovanjima znalo biti tridesetak uključujući i starije navijače.

 

Prave se nove majice sa grbom kluba i registracijom na prsima , pokušava se urediti pročelja gradskih građevina grbom kluba i udahnuti novi život navijačkom pokretu. (vidjeti fotografije).Ekipa od 15 mlađih momaka počinje u sezoni 2006/2007 sa aktivnim navijanjem i ponovno postajemo konstanta na navijačkom obzoru. Kruna rada se uskoro očekuje kada će biti izdan i promoviran CD sa osam navijačkih pjesama koje veličaju Graničar i Županju. Posebno smo ponosni na sve ono što činimo na polju praćenja Hrvatskih reprezentacija u svim sportovima, ali najvažnije rezultate postižemo prateći Hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Na svaku utakmicu Hrvatske na domaćem terenu odlazimo bez iznimki, a najčešće smo prisutni sa autobusom čiji odlazak organizira Udruga navijača Olimpijci. Naravno u navijačkom svijetu najvažnija gostovanja posjećujemo u proporcionalno broju stanovnika Županje i naših članova u jako velikom broju. Uz Hrvatsku smo bili na najvećem broju utakmica još od Francuske, a najbrojniji smo bili u Portugalu, Njemačkoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Izraelu, Austriji, Bosni gdje nas je najčešće desetak navijača, a nismo zaobišli niti ona manje atraktivna gostovanja zadnjih godina (Malta, Slovenija, Argentina u Švicarskoj, Estonija, Andora).

 

I ove stranice služe promociji prije svega Hrvatskih reprezentacija u svim sportovima, našeg kluba i grada Graničara i Županje, a onda i naše navijačke skupine Olimpijci! Sportski pozdrav!

OŠ DOŠ DO ŠTA

Ispred vas je članska iskaznica OLIMPIJACA koja vam omogućuje popust na putovanja sa graničarom i reprezentacijom, a članovi će također posjedovati i privilegiju kupovanja svih suvenira i rekvizita po nižoj cijeni.

 

Godišnja članarina je 60 kuna i plativa je u nekoliko puta a, povjerenik za članstvo je DARIO MARKOVIĆ (098 960 75 05).

 

 

Omogućite sebi privilegije i pomozite radu udruge!